Iz naraštaja u naraštaj prenose se u Dalmatinskoj zagori zvuci stare ojkavice, gange i rere. Rijetko crno na bijelome, pučki stihovi svejedno se nikada ne zaboravljaju, zahvaljujući nadahnutom podmlatku koji čuva vrijednosti predaka.

Značaj ojkavice, koja je ime dobila po karakterističnom uzviku oj, prepoznao je i UNESCO, te je tako od 2010. godine uvršena na popis ugrožene svjetske baštine. Ojkavicu izvode pjevači (muški ili ženski) koristeći različite tehnike potresanja glasa posebnim načinom pjevanja „iz grla“. Pjesma traje koliko i dah glavnog pjevača. Stihovi pokrivaju različite teme, od ljubavne, geografske, religiozne do trenutne društvene tematike. Ojkanje, ganga i rera su se očuvali prvenstveno zahvaljujući organiziranim grupama lokalnih entuzijasta koji nastavljaju prenositi vještinu i znanje mlađim generacijima, kao i nastupajući na glazbenim festivalima u zemlji i inozemstvu.

Ministarstvo kulture je 2009. godine proglasilo gangu zaštićenom kulturnom baštinom Republike Hrvatske. Ganga je sastavni dio stoljetnog glazbenog izričaja imotskog i vrgoračkog kraja, a osim u našim krajevima pojavljuje se i u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Za Cetinsku krajinu karakteristično je dvoglasno grleno pjevanje, tzv. rera. Rera se izvodi punim glasom: jedan pjevač vodi pjesmu dok ga drugi prate ili reraju.

Živopisno je to pjevanje, duboko ukorijenjeno u identitet Cetinjana te nerijetko opisuje svakodnevne pojave, trzavice između susjednih sela, karaktera i običaja, ismijava ljudske mane i slabosti, često i posebno izabranim rječnikom. U kratku rimu, najčešće dvostih, stane tako neobična minijatura jasne poruke, bila ona upućena dragome, dragoj, svekrvi, Gospi Sinjskoj ili svecima. Rera je začinjavala i uveseljavala svaki dernek, druženje ili silo i ašikovanje.

Gospe Sinjska misu ću ti platit
ako ćeš mi dragana povratit.

U mog lole livade na glasu,
tri je ovce za uru popasu.

Moj se dragi fali da imade,
kad na pivcu goni u mlincu.

Svekrvice našla sam ti zgodu,
dubok bunar i studenu vodu.

Oj ljubavi dosta li si gorka
na rastanku divojke i momka.

Curo mala nek ti je u glavi,
nikad momku prva se ne javi.

Lako ti je poznat zlato moje,
bile bičve poviš gaća stoje.

Moj dragane cvitiću na vodi
poljubi me, srcu mi ugodi.

Ljubav mori i u groblje slaže,
i mene će, eto ti je vraže.