Sinj je stoljećima biser kojim se svaka vlast htjela uresiti, kamen međaš između primorja i kontinenta, obgrljen bliskim planinskim vrhuncima, s Cetinom i njenim pritocima. Tresli su ga potresi, rušili i palili osvajači, nametali tuđe jezike, vjeru i običaje, ali Sinj je uvijek bivao snažniji, nepokolebljiv i prkosan. Veliki pučki pjesnik, fra Andrija Kačić Miošić, u slavu veličanstvene pobjede nad Turcima 1715. mu pjeva: ''Sinju grade, zlatni buzdovane, od davnine junački megdane''...

U čast svoje nebeske zaštitnice, Gospe Sinjske, koja je prema predaji, i otjerala Osmanlije (''vidješe ženu u bijelom kako hoda zidinama Sinja''), kao vječni zavjet odanosti i poštovanja, Sinjani će utemeljiti vitešku igru Alku, i tako svake godine, prve nedjelje u kolovozu, oživjeti slavnu pobjedu.

Naziv Alke (tur./arap. halqa: prsten, obruč) potječe od detalja podloge stremena na sedlu zaplijenjenog konja turskog serasker-paše Čelića. U alkarskoj ceremoniji dva momka vode za uzde konja koji simbolizira pašinoga, edeka.

Alka ima dva koncentrična željezna kruga povezana s tri kraka, tako da je razmak između krugova podijeljen na tri jednaka dijela. Središnji, najmanji krug vrijedi tri punta, gornje polje dva, a dva donja polja po jedan. Alkar u punom galopu drvenim kopljem sa željeznim vrhom gađa u alku. Slavodobitnikom postaje onaj tko u tri trke Alke skupi najviše punata. Ako više alkara ima isti broj punata, onda se pripetavaju dok jedan ne skupi više punata.

Alkarsko natjecanje započinje svečanom povorkom koju predvodi harambaša i odabrana četa alkarskih momaka, za kojima slijede buzdovandžije i štitonoša koji nosi trofejni turski štit te vodiči edeka. Alkarsku četu predvodi barjaktar (nosi zastavu Viteškog alkarskog društva, uz koju je i lik Gospe Sinjske) s pobočnicima i alkarski vojvoda (zapovjednik alkarske povorke) s ađutantom. Za njima u dvoredu jaši četa alkara s kopljima. Na začelju povorke je alajčauš (zapovjednik čete alkara kopljanika). U alkarskoj povorci sudjeluje najmanje 11, najviše 15, a iznimno 17 alkara kopljanika.

Harambaša i alkarski momci u povorci idu pješice. Naoružani su kuburama, handžarom i puškom zapasanim u zmijskom gnijezdu, a obučeni u svečanu narodnu starinsku nošnju Cetinske krajine. Alkarska četa je na bogato urešenim konjima, odjevena u izvornu vitešku odoru sinjskih branitelja s početka 18. stoljeća. Na glavi alkara je kalpak od kunovine i čelenka od čapljina perja, gaće i dolama su od najbolje modre čoje, bogato vezeni srebrnim ukrasom. Ispod dolame je brokatni krožet i bijela košulja, a na nogama čizme s mamuzama. Naoružani su kopljem i sabljom na lijevom boku.

Alkar mora biti rođeni Cetinjanin, imati oko sokolovo i čvrstu desnicu, a ponajviše, mora biti častan i pošten čovjek.

Alka je nastala u vrijeme kad su u Europi postojale mnoge slične viteške igre. Sve su danas prepuštene zaboravu, samo je Sinjska alka, u osvit svoje tristote godišnjice, pod zaštitom UNESCO-a kao svjetska nematerijalna baština. Alka je simbol svake borbe za slobodu, za mir i ognjište, za vjeru i nadu. Ujedinjuje prošlost i budućnost, slavi čast i poštenje, običaje naših pradjedova, junaštvo i hrabrost.

Zanimljivosti iz povijesti Sinjske Alke

Alkari koji su postali slavodobitnici s tri pogotka u sridu

• 1866. – Petar Vuletić
• 1887. – Nikola Cerinić
• 1898. – Nikola Cerinić
• 1899. – Nikola Cerinić
• 1901. – Josip Ćatipović Ivanov
• 1906. – Stipe Milun
• 1931. – Stjepo Tripalo
• 1948. – Dušan Romac
• 1960. – Ante Milun Ivanov
• 1963. – Dušan Jerkan
• 2006. – Ante Poljak
• 2009. – Ante Zorica

Alkari s najviše pobjeda

Najtrofejniji alkar u povijesti je Nikola Cerinić koji se titulom slavodobitnika Sinjske alke ovjenčao 12 puta, a u Alci je nastupao od 1867. do 1899. godine. Nikola Jelinčić – Bećo je u razdoblju od 1900. do 1935. godine 8 puta postao slavodobitnikom. Pet Alki su osvojili Jozo Boko u razdoblju od 1914. do 1930., Janko Kelava u razdoblju od 1961. do 1975., kao i Anđelko Vučković – Ako u vremenu od 1974. do 1996.

Slavodobitnici s najviše i najmanje punata

Nikola Jelinčić – Bećo je 1932. osvojio Alku tek nakon petog pripetavanja, sakupivši ukupno 16 punata, što je u alkarskim analima zapisano kao najveći broj punata koje je osvojio jedan slavodobitnik. Kao slavodobitnika s najmanjim brojem punata povijest bilježi alkara Dušana Dinarinu koji je 1979. Alku osvojio sa samo 5 punata.

Alkari s najvećim brojem nastupa

Najveći broj nastupa na Sinjskoj alci ima alkar Ante Grabovac Ivanov. On je u razdoblju od 1873. do 1926. čak 45 puta trčao Alku te 4 puta postao i slavodobitnikom. Po rekordnom broju nastupa treba spomenuti i Stipu Miluna i Nikolu Jelinčića koji su 43 puta sudjelovali u Alci.

Od živućih alkara slavodobitnički plamenac na svom koplju najviše puta su nosili:

• Ognjen Preost, 5 puta ( 1992., 1995., 1997., 1998., 1999.)
• Stipe Breko, 4 puta (1977., 1980., 1982., 1988.)
• Joško Marić, 3 puta (1978., 1990., 2000.)

Alka i Mletačka Republika

Pobjeda i junaštvo Sinjana u bitci protiv Osmanlija 1715. godine toliko su se slavili u Veneciji da su vrhovne mletačke vlasti u Duždevoj dvorani dale naslikati sliku bitke pod Sinjem.

Alka i Bajamonti

Istaknuti splitski polihistor Julije Bajamonti (1744. – 1800.) autor je najstarijeg sačuvanog pisanog spomena o trčanju Sinjske alke.

Alka očarala okrunjenu glavu

Godine 1818. austrijski car Franjo I. u pratnji svoje supruge, carice Karoline, pohodio je Sinj. U caričinu čast priređena je viteška igra Sinjska alka koja se tako svidjela caru da je on odredio da se od tada slavodobitnika ima nagrađivati s 200 kruna iz carske blagajne. Ostalo je zabilježeno kako je Franjo I. ondašnjeg slavodobitnika nagradio vrijednim briljantnim prstenom, a Viteškom alkarskom društvu darovao carsku zastavu.

Alka – Friedrich August – Danica Ilirska

Godine 1838. Alka se održala u čast posjeta saskoga kralja Friedricha Augusta II. Sinju. Kraljev pratilac Johann Sartory zapisao je u svom dnevniku kako je kralj bio zadivljen ljubavlju Sinjana prema ovoj viteškoj igri kao i bogatstvom njenog sadržaja. Sartoryjev zapis o Sinjskoj alci iste godine je preveo veliki hrvatski književnik i budući ban pučanin Ivan Mažuranić te je objavljen na stranicama prvog hrvatskog književnog časopisa, Danice Ilirske.

Alka i Franjo Josip

Godine 1908. alkari i alkarski momci bili su gosti cara i kralja Franje Josipa I. u Beču prilikom proslave 60 godina njegove vladavine. Franjo Josip I. je i sam prisustovao Sinjskoj alci, i to 1875. god. kada se trčala svečana Alka u čast njegova dolaska u Sinj. Godine 1842. Sinj je posjetio njegov otac, austrijski nadvojvoda Franjo Karlo, u čiju se čast također tada trčala svečana Alka.

Alka i Dinko Šimunović

Godine 1908. hrvatski književnik Dinko Šimunović objavio je romantičnu pripovijest Alkar, najizvornije i najslavnije književno djelo s tematikom Sinjske alke. Šimunovićev Alkar preveden je na brojne svjetske jezike, između ostalih i na kineski. Pod nazivom Prsten objavila ga je 1936. ugledna šangajska izdavačka kuća Shangiru.

Alka i Stjepan Radić

Godine 1928. alkarske svečanosti odgođene su zbog tragičnog ubojstva vođe hrvatskog naroda Stjepana Radića. Umjesto na alkarsko trkalište, alkari su otišli u Zagreb na veličanstveni Radićev sprovod.

Alka i televizija

Godine 1965. Alka se prvi put mogla pratiti i preko malih ekrana. Komentator prvog televizijskog prijenosa Alke bio je legendarni i neponovljivi sportski novinar, Sinjanin Mladen Delić.

Alka i Domovinski rat

Godine 1991. alkari i alkarski momci bili su jedina hrvatska povijesna postrojba koja je sudjelovala na svečanoj smotri Zbora narodne garde u Zagrebu (28. svibnja). Taj se dan danas slavi kao dan rođenja Hrvatske vojske.

Alka i Oktoberfest

Godine 1996. sinjski alkari su sudjelovali u otvaranju najvećeg pučkog festivala na svijetu, Oktoberfesta u Munchenu.

Alka i Chicago

Godine 2006. prilikom proslave 100. godišnjice Društva Gospe Sinjske koje okuplja iseljene Hrvate u Chicagu, alkari i alkarski momci sudjelovali su u tradicionalnoj svečanoj procesiji ulicama Chicaga noseći sliku svoje nebeske zaštitnice, Gospe Sinjske.

Ostale zanimljivosti

• Alka se sve do 1820. godine trčala na pokladni utorak.
• Alka se tijekom svoje duge povijesti održavala u prisustvu kraljeva četiriju različitih zemalja: Austrije (Austro – Ugarske). Saske, Jugoslavije i Rumunjske.
• Gradska glazba Sinj neizostavni je akter i jedan od simbola alkarskih svečanosti. Sinjska puhačka glazba 1863. god. je prvi put uveličala trčanje Alke.
• Godine 1901. poseban gost Sinjske alke bio je posljednji veliki hajduk Andrijica Šimić.
• Titulom slavodobitnika Alke čak 12 puta (najviše u povijesti) ovjenčao se Nikola Cerinić, rođeni Bračanin. Iako su stari alkarski propisi dozvoljavali sudjelovanje u Alci samo onima rođenim na prostoru Sinjske krajine, Cerinić je mogao trčati Alku na temelju domicila, odonosno činjenice da je 20 godina neprekidno živio u Sinju.
• Već 1931. god. natjecanje Sinjske alke za potrebe svojih svjetski poznatih filmskih žurnala snimaju kamere američke filmske tvrtke Fox Film.
• Godine 1936. Sinjskoj alci trebali su prisustovati britanski kralj Edward VIII. i njegova odabranica Wallis Simpson, koji su se u to vrijeme nalazili na krstarenju duž dalmatinske obale. Sinjani su posebno svečano uredili svoj grad, napravljena je posebna loža na alkarskom trkalištu za kralja i njegovu pratilju, a u Sinj su pohrlili brojni svjetski novinari i fotoreporteri koji su pratili ondašnji najpoznatiji ljubavni par. Ipak, do posjeta u zadnji tren nije došlo.
• Glasoviti svjetski dirigent Oskar Danon je 1965. god., povodom 250 godišnjice Sinjske alke, napisao operu Alkar.
• Naš grad heroj, simbol hrvatske obrane, Vukovar, jedini je hrvatski grad koji ima ulicu u čast Sinjske alke.
• Alkari i alkarski momci dočekali su američkog predsjednika Billa Clintona na zagrebačkom Plesu 1996. god. Tom prilikom tadašnji predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, poklonio je američkom gostu kao poseban dar alkarsku kuburu.
• Godine 2010. Sinjska alka upisana je na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva.

Pjesma 'Sinjski Alkari'

Prangije tutnje, barjaci se viju,
Sinj danas slavi svoj junački dan,
Gospa je Sinjska kraljica sviju,
čuva nam vjeru u stoljetni san.

Za hrvatsku grudu, za spomen na bitke,
put do slobode je težak i dug,
jurit će konji, jurit će koplja,
U sridu pravo, u najmanji krug.

Tanane djevojke, vile s planine,
vesele pod tvrđavom surom
Cetina ih umila, u polje izlila,
u to polje zeleno, zeleno.

Naprijed, alkari, jurnite momci,
za najdražu zemlju, za junački Sinj!
Tisuće srca danas je s vama,
Svako će koplje pogoditi cilj.

Momci ko jablani, viti, stasiti
Rođeni pod tvrđavom surom.
Cetina im kolijevka, branit će dovijeka
ovo polje zeleno, zeleno...

Za hrvatsku grudu, za spomen na bitke,
Put do slobode je težak i dug.
Jurit će konji, jurit će koplja,
U sridu pravo, u najmanji krug.

Naprijed, alkari, jurnite, momci,
za najdražu zemlju, za junački Sinj!

Tisuće srca danas je s vama,
Svako će koplje pogoditi cilj.
Naprijed, alkari, jurnite sad!
Naprijed, junaci, jurnite sad!

Glazba: Nikica Kalogjera Stihovi: Drago Britvić

Sinjska Alka kao živi svjedok jedinstvene povijesti

Jednom godišnje, u prvom vikendu kolovoza, na ulicama Sinja oživi povijest ovog malog grada i pripadajuće mu krajine. Kako je Sinjska krajina od svih bogatstava najbogatija upravo poviješću, ovdje oživljenje povijesti nije puko oponašanje starine. Povijest je ovdje jedinstvena i originalna, kao i njeno oživljenje. Povijest je ovdje Sinjska alka.

Sinjska alka je fenomen koji je stvorila i u naslijeđe ostavila bremenita i slojevita povijest Sinjske krajine. Ona je „dokument“ o prošlosti jednog malog kutka hrvatske zemlje na kojem su se susreli te dobro i loše dijelili Osmansko Carstvo i Mletačka Republika, islam i katoličanstvo, Orijent i Zapad. O ratovima, bitkama, mučenicima i svemu lošem što je dodir tih dviju civilizacija ostavio iza sebe sve znamo, ali o tome kako su te iste dvije kulture oplemenile domaću kulturu i stvorile u svijetu jedinstvenu kulturno – povijesnu znamenitost, ne zna se mnogo. Tu je Sinjska alka da o tom posvjedoči iz prve ruke.

Da dodir civilizacija ne ostavlja iza sebe samo pustoš, Sinjska alka je najbolji dokaz. Svoju jedinstvenost i sadržajno bogatstvo Sinjska alka zahvaljuje upravo prilagodljivosti i međusobnoj spojivosti različitih kultura. Sve ono što Alku čini jedinstvenom i zbog čega oduševljava već stoljećima – priroda same viteške igre i njeni sudionici, odore, oružje – odraz je skladnog prožimanja različitih kulturnih utjecaja.

Iako je njezin nastanak vezan uz pobjedu hrvatskih i mletačkih branitelja nad osmanlijskim napadačima, Sinjska alka nije čin trijumfalizma i slavlja poraza napadača. Ona je čuvar uspomene na junaštvo i pobjedu branitelja i čin zahvale Djevici Mariji za njenu pomoć u obrani Sinja. Sinjska alka nije kulturno isključiva, ona je vjerodostojni izraz jednog povijesnog razdoblja i kao takva reflektira i mletački (zapadni) i osmanlijski (orijentalni) kulturni utjecaj.

Iako uvelike određena ratovima i graničarstvom, povijest Sinjske krajine nije samo povijest podjela između civilizacija. Ona je i povijest susreta kultura i njihovog međusobnog prožimanja i oplemenjivanja. Sinjska alka je spomenik, ali i posljednji živi svjedok te jedinstvene povijesti. Zbog toga je u Sinju oživljenje povijesti drugačije i posebno – ovdje je povijest Sinjska alka.

Jakov Žižić