Bajagić

Bajagić, naselje izvanredne prirodne ljepote, nalazi se oko 4 kilometra od grada Sinja na lijevoj obali žile kucavice ovoga kraja, rijeke Cetine, položeno uz sjeveroistočni rub Hrvatačkog polja između naseljā Rumin i Han te Obrovca Sinjskog. Prosječna nadmorska visina je 350 metara. U samom naselju nema mosta preko rijeke, a najbliži se nalaze u naseljima Rumin (u zaseoku Panj) te na Hanu.

U Bajagiću se nalazi crkva svetog Nikole biskupa podignuta 1937. god. od klesanoga kamena u neoromaničkom stilu.

Srednjovjekovno groblje, arheološko nalazište na oranicama uz potok Malin (lijevi pritok rijeke Cetine), zaštićeno je kulturno dobro. Arheološki ostaci pokrovnih i obložnih kamenih ploča starih grobova, koji su nekoć bili vidljivi, danas se vjerojatno nalaze pod zemljom. Groblje nije arheološki istraženo, a može se pretpostaviti da pripada klasičnom starohrvatskom razdoblju od 9. do 12. stoljeća.

Brnaze

Brnaze su jedno od najrazvijenih i najgušće naseljenih naselja u sastavu grada Sinja – posjeduju 50-ak raznih obrtničkih, uslužno-poslovnih, trgovinskih i ugostiteljskih djelatnosti, koje naselju daju djelomično gradske karakteristike.

Na Brnaškoj glavici su pronađeni povijesno-kršćanski tragovi, a na Mioljači se nalaze ostatci starohrvatske crkve sv. Mihovila sa šest apsida iz 9. ili 10. st., sagrađene vjerojatno na temeljima crkve iz ranokršćanskoga doba. Pronađeni su ulomci crkvenoga kamenog namještaja iz starohrvatskoga doba, dio ranokršćanske oltarne pregrade i nekoliko antičkih spomenika. U crkvi i oko nje otkriveni su kasnosrednjovjekovni grobovi s različitim prilozima (prstenje, naušnice, ostruge, novac).

2018. započela je gradnja nove župne crkve sv. Nikole Tavelića, na mjestu stare, sagrađene 1972. Na impozantni zvonik visok 40,5 metara podignuta su četiri zvona i križ. Najveće zvono posvećeno je Blaženoj Djevici Mariji, Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, zaštitnici župe, Sinja i cetinskoga kraja; drugo zvono posvećeno je sv. Nikoli Taveliću, naslovniku crkve i zaštitniku Brnaza; treće zvono posvećeno je sv. Franji Asiškom, utemeljitelju franjevačkog reda; četvrto zvono posvećeno je sv. Anti Padovanskom, omiljenom franjevačkom svecu.

U Brnazama djeluje mnoštvo amaterskih sportskih i rekreativnih udruga, a dugom tradicijom posebno se ističe Kulturno-umjetničko društvo Brnaze, osnovano 1975. godine. KUD Brnaze niz godina njeguje tradicionalne običaje, izvorne i koreografirane plesove i pjesme te svojom folklornom djelatnošću educira i mlade i stare. U sklopu društva djeluje i mandolinski sastav koji je ujedno i pratnja folklornoj sekciji na njenim putovanjima.

Čitluk

Čitluk je naselje sjeverno od grada Sinja, između rijeke Cetine te okolnih naselja Hrvaca, Karakašice, Jasenskoga i Glavica. Naselje se od korita Cetine uz sam rub Hrvatačkog polja polako u dužinu pruža prema Jasenskom penjući se na brežuljke i ispunjavajući udoline među njima. Nasuprot Čitluku, preko rijeke, nalazi se naselje Bajagić. Selo ima tipična obilježja Zagore i Cetinske krajine te bogatu, ali i slabo istraženu povijest.

U današnjem Čitluku nalazio se rimski grad Colonia Claudia Aequum, čiji korijeni sežu u 1. stoljeće, vjerojatno još u vrijeme cara Augusta (a svakako u doba cara Klaudija) kao oppidum civium Romanorum (naselje građana Rimskog Carstva). Među raznim pronađenim vrijednostima ističe se kip Hekate (Dijane) i Heraklova glava, koji se čuvaju u Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana u Sinju. U Aequumu se rodio rimski vojskovođa Sekst Minucije Faustin, koji je ugušio ustanak Židova i 135. godine razorio Jeruzalem. Na ovom području se pretpostavlja i postojanje amfiteatra za priređivanje krvavih gladijatorskih igara.

Glavice

Glavice su jedno od naselja Cetinske krajine s najvećim brojem stanovnika. Uglavnom se bave stočarstvom, a zahvaljujući velikim dijelom plodnom Sinjskom polju i poljoprivredom.

Lijepa stara legenda o lokalitetu neobična imena Smradovo kazuje da ima najplodniju zemlju i najbistriji izvor Jažu zahvaljujući svetom Juri koji je upravo tu bacio zmajev rep nakon što ga je svladao.

Naseljem dominiraju brojni brežuljci i glavice po kojima je i dobilo ime. Prirodna bogatstva i ljepote ovoga kraja privukli su brojne avanturiste i investitore. Na brdašcu Križ nalazi se 9,5 metara visok križ obložen granitom i mramorom, s reljefnim figurama i biblijskim porukama. Sagrađen je na mjestu staroga križa porušenoga za vrijeme Drugog svjetskog rata. S Križa se pruža veličanstven pogled na cijelu Cetinsku krajinu.

U Glavicama djeluje nogometni klub NK Glavice koji je osnovan 1946. godine te KUD Glavice, najstarije folklorno društvo Cetinske krajine. Glavički KUD desetljećima uspješno prezentira folklorne običaje, kola i tradicionalno pjevanje svoga kraja, a posebno su zapaženi nastupi u inozemstvu.

Župna crkva posvećena je svetom Ivanu apostolu koji se svečano slavi 27. prosinca.

Gljev

Gljev je naselje udaljeno 15 kilometara od grada Sinja – nalazi se na zaravni iznad Sinjskog polja na obroncima planine Kamešnice u blizini granice Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Većina gospodarskih i stambenih objekata smještena je na jugozapadnim obroncima Kamešnice uz rub plodnog krškog polja. Kao i većina prigradskih naselja cetinskoga kraja, bilježi demografski pad potkraj 20. stoljeća jer se radno sposobno stanovništvo seli u obližnji Sinj i Split radi dostupnijih poslova, školovanja i boljih uvjeta za život.

Gljev se ponosi očuvanjem tradicijskih običaja – izradom opanaka (tradicijska obuća) te osobito pokladnih običaja svojih Dida s Kamešnice.

U naselju se nalazi crkva sv. Jeronima i sv. Petra koja je i zaštićeno kulturno dobro jer je arheološki lokalitet. Izvan groblja se nalazi manja prapovijesna gomila kasnosrednjovjekovnih stećaka.

Jasensko

Jasensko je naselje koje se nalazi istočno od Karakašice i južno od Čitluka. Prostorno blisko smještena naselja krase raznoliki krajolici kao stvoreni za izletničke avanture, duge šetnje ili bicikliranje uređenim stazama. Između naselja Jasensko i Čitluk 1999. sagrađena je nova crkva posvećena svetom Franji Asiškom.

Karakašica

Karakašica je naselje koje se nalazi zapadno od Jasenskog i sjeverno od Lučana. Obiluje prekrasnim krajolicima. Sv. Leopold Bogdan Mandić zaštitnik je mjesne crkve i naselja, a spomendan mu se slavi 12. svibnja.

Lučane

Lučane su naselje koje se smjestilo u izuzetno plodnoj maloj dolini uglavljenoj između brdskih padina Radošića, Sušnja i Gaja. Usprkos nedovoljnoj neistraženosti, arheološki nalazi pokazuju naseljenost ovoga područja još iz prapovijesti. Na rječici Sutini i Točilima (prema Karakašici) pretpostavlja se postojanje prapovijesnog sojeničkog naselja, a na brdu Sušanj antičke Setovije, poznate iz Oktavijanova ratnog pohoda na Delmate. Stručnjaci smatraju i da je kroz Lučane prolazila glavna antička prometnica koja je povezivala Andetrium (Muć) i Aequum (Čitluk). Pronađeno je i nekoliko kasnoantičkih grobova koji se datiraju u vrijeme od 3. do 6. stoljeća.

Zaštitnica mjesta je sveta Kata kojoj je i posvećena crkva, a slavi se 25. studenoga i prema staroj izreci donosi snijeg. (Sveta Kata, snijeg na vrata.)

Radošić

Radošić je naselje koje se smjestilo na krškoj zaravni između brda Visoka i grada Sinja. Jedno je od prigradskih naselja koje je urbanim rastom djelomično već pripojeno gradu. Proteže se gotovo 3 kilometra u duljinu prateći svojim zaselcima konfiguraciju terena Visoke. Visoka (892 m) je planina iznad Sinja, odnosno jugoistočna padina planine Svilaje, od nje odvojena kanjonom Sutine.

Zavjetni križ visok 13 metara podignut je na samom vrhu u godini proslave 1900. godišnjice Kristove muke, smrti i uskrsnuća, 1933. godine. Vidi se iz svih sela Cetinske krajine, kao zaštita i blagoslov. Svake godine, u nedjelju uoči blagdana Uzvišenja sv. Križa, na Visoku hodočasti veliki broj vjernika, a i inače je rado posjećeno odredište izletnika, šetača i planinara. S vrha se pruža lijep pogled: s jedne strane na Sinj, Sinjsko polje i okolne planine, a s druge na dicmanjsku kotlinu i dalje do mora i otoka.

Obrovac Sinjski - Han

Obrovac Sinjski je naselje koje se nalazi oko 4 kilometra od grada Sinja, na lijevoj obali rijeke Cetine uz sjeveroistočni rub Hrvatačkog polja u blizini naseljā Bajagić, Gala i Glavice. U naselju Han nalazi se most na rijeci Cetini koji je jedina prometna poveznica s obližnjim Sinjem. Taj most je drugi po redu nizvodno od brane Peruća. Sagrađen je u blizini srušenog osmanskog mosta, dijela trgovačkog puta koji je još u starom vijeku vodio iz Salone preko Cetine u unutrašnjost rimske provincije Dalmacije, a u srednjem vijeku iz Splita preko Klisa ka Livnu i dalje. Bio je iznimno važan za promet ljudi i robe. Uz njega su Osmanlije podigli i prenoćište s gostionicom, odnosno han (tur. ← perz. hān, hāne: kuća), odakle i današnji toponim Han. Iznimna potreba za takvom konstrukcijom je postojala zbog brojnih trgovačkih karavana iz Bosanskog pašaluka koje su ovuda prolazile prema Splitu. Srušen je u Sinjskom (Malom) ratu (1714. – 1718.) u kojem se odvila slavna sinjska bitka 1715. godine. Budući da je most bio srušen, Cetinu se kod Hana prelazilo lađom (kerepom).

Očuvanost pak još starijega, rimskoga mosta, vidljiva je u toponimu Mostine, kod današnje Tripalove mlinice gdje se i sam most nalazio. Područje oko mosta bilo je gospodarski važno i vrlo aktivno. Tu su bile stambeno-gospodarske zgrade, villae rusticae, od koje danas postoje tek ostatci te radionicu za proizvodnju crijepa i opeke čiji su tragovi 1956. pronađeni, ali, nažalost, i uništeni.

Suhač

Suhač je naselje se koje se nalazi nadomak Sinju, prema sjeveru, na 380 metara nadmorske visine. Prvi spomen naselja Suhač datira još iz 1341., istovremeno kad i prvi srednjovjekovni spomen Sinja. Danas privlači brojne rekreativce uređenim šetnicama prema Pavića nebesima.

Turjaci

Turjaci su naselje udaljeno 4 kilometra od grada Sinja, na jugozapadnom rubu Sinjskog polja uz prometnicu koja povezuje gradove Sinj i Trilj. U naselju se nalazi crkva svetog Antuna Padovanskog kojeg mještani slave uz prigodnu procesiju i pučko slavlje (dernek) 13. lipnja.

O bogatoj i burnoj povijesti Turjaka svjedoče brojni arheološki nalazi.

Poljoprivredna i stočarska djelatnost ima dugu tradiciju, a znamenita visokokvalitetna turjačka pržina i dandanas je jedini izbor za stazu na Alkarskom trkalištu za vrijeme priprema i samog svečanog natjecanja.

U Turjacima djeluje Boćarski klub Pržina koji se natječe u Županijskoj boćarskoj ligi i uključen je u razne društvene i dobrotvorne akcije te aktivno potiče mlađe generacije na bavljenje sportom i sudjeluje u promicanju kulturnog i sportskog duha.

Zelovo

Zelovo je naselje smješteno u podnožju južnih padina planine Svilaje, koja je odredila položaj naselja, ali i posebnosti života stanovnika. Zelovo je udaljeno 14 km od grada Sinja i 7 km od općine Hrvace, koje su ujedno najbliže veće naselje.

U okružju se nalaze planine Plišivica, Gradina i Orlove stine, veličanstvene svilajske klisure koje su poznate po povremenom naseljavanju bjeloglavih supova tijekom njihovih migracija prema otoku Cresu i prema Julijskim Alpama u Sloveniji.

U mjestu se nalazi i crkva svetoga Vida, sveca zaštitnika, a svečano slavlje se odvija na dan Svetog Vida, 15. lipnja.

Zelovo je poznato po izradi autohtonih zelovskih lula – glinenih lula koje su se proizvodile jedino na Zelovu i nigdje drugdje u Hrvatskoj. Osim lula, Zelovljani su izrađivali i cigaršpice, drvene igračke, namještaj, predmete svakodnevne uporabe (grablje, vile), dekorativne predmete ukrašene duborezom, drveno posuđe, balote i glazbene instrumente (diple, dvojnice, gusle i svirale). Gotovo svako kućanstvo u Zelovu predstavljalo je proizvodni pogon za razne obrtničke predmete. Početci proizvodnje lula zabilježeni su u prvoj polovici 18. st. kada se u Zelovo doseljavaju obitelji sa prezimenima Delaš, Domazet i Jukić koje pokreću izradu lula i cigaršpica dok su se obitelji prezimenom Gabrić bavile njihovom prodajom.

Danas je Zelovo omiljeno odredište izletnika i planinara iz cijele Dalmacije, ali i šire. Zimi, kad prve pahulje zabijele kraj, sve vrvi entuzijastičnim posjetiteljima, koji osim u prirodnim ljepotama i bogatstvu flore i faune, mogu uživati u okrepi i veselom društvu u Planinarskom domu Orlove stine.