Greda je jedinstven prirodni resurs, neobična oaza mira za bijeg od svakodnevnog stresa, buke i urbanizacije, prostor za sport i rekreaciju. Ova prirodna stijena sastavom je relativno mekani sedimentni oblik stijene koju Sinjani nazivaju muljika.

Stručnjaci smatraju kako brda Poljakovu gredu i Šušnjevaču zbog velike bioraznolikosti vrsta, kao i njihovih staništa, krajobraznih ljepota te geološko-pedoloških osobitosti treba očuvati i trajno zaštititi. Vegetacija muljike zastupljena na Gredi sasvim je drukčija u odnosu na okolna staništa rasprostrta na običnom krškom vapnencu. Ova brda u biogeografskom pogledu pripadaju submediteranskom klimatskom području listopadne vegetacije, pretežito biljnoj zajednici hrasta medunca i bijeloga graba, razvijenoj u obliku mjestimičnih šikara. Između šikara razvijeni su i submediteranski kamenjarski suhi travnjaci zajednice Scorzonero-Chrysopogonetalia čija se staništa odlikuju velikim bogatstvom flore.

Osobito je važno istaknuti endemičnu vrstu, dalmatinsku tilu (Dalmatocytisus dalmaticum), svojom rasprostranjenošću ograničenu na kamenjarske travnjake ovih brda. Ta vrsta je pronađena još u 19. stoljeću baš na Poljakovoj gredi i trebalo je proći više od stoljeća da bi se ponovno pronašla.

Od strogo zaštićenih vrsta ističu se rijetke vrste orhideja: Orchis tridentata, Orchis morio, Orchis coriophora, kao i ilirska gladiola, Gladiolus illyricus. Ugrožene vrste predstavlja biljka jadranska lastavina (Vincetoxicum hirundinaria ssp. adriaticum) te primorski vrisak (Satureja montana). Pronalaze se i populacije vrijeska (Erica manipuliflora), jedinstvene baš na ovom području jer im jedino odgovara postojeća geološko-pedološka podloga.

Zbog atraktivnog izgleda prirodne stijene te njezine vidljivosti, Greda je uređena kao penjalište za sve uzraste. Povremeno služi članovima brojnih planinarskih društava i HGSS-u za provođenje edukacija na temu planinarenja. Planira se uređenje pristupnog puta, odmorište, određenje smjerova penjanja s hvatištima i postavljanje putokaza.