U lovu i ribolovu nekada se koristila „mala“ lađa (lajica), a za potrebe prijevoza ljudi, stoke i tereta „velika“ lađa. Lađe su izrađivane od jelovine, a stranice lađe su od zakrivljenih ili iz dva dijela sastavljenih dasaka. Dasku je trebalo natopiti vodom ili umotati u vlažne krpe i tako je držati nad zapaljenom slamom. Dobro izblanjane daske spajaju se moždacima (željeznim klinovima izrađenim u kovačnicama), zabijaju se klampe u daske dna unutarnje strane lađe. Dno lađe izrađeno je od tri daske koje se krive i pale na vatri i prema krajevima su podignute da lakše plove kroz vodu.

Za sprječavanje prodora vode između dasaka dna stavlja se stura (osušena trska). Bočne stranice se povezivaju čavlima, a na oba kraja lađe stavlja se kuta (trostruko ojačanje), na koju ide željezni prsten za lanac za privezivanje lađe. Na dno lađe idu pragi (letve), kao poprečna ojačanja koji su u sredini i krajevima zarezani da stvore nesmetan prolaz vode koja se nakuplja u lađi. Na lađi se sjedi na jednom (u starijim lađama) ili na dva kraja, na dasci u obliku trokuta koji prati oblik lađe i postavlja se u razinu bočnih stranica. Lađa se premazuje i katranom radi zaštite (u današnje vrijeme tamnom bojom radi zaštite okoliša).

Vesla se izrađuju od drva vrbe u jednom komadu u dužini od 2 metra s ručkom na vrhu (perla) u obliku slova T. Ovisno o dubini rijeke, može se veslati stojeći ili sjedeći. Za izbacivanje vode koristi se opalac koji se izrađuje iz jednog komada vrbovine. U opremu lađe spada i krbela, tj. pletena košara koja je služila za spremanje ulovljenih riba, žaba i rakova. Umijeće gradnje lađe u Otoku kod Sinja zaštićeno je nematerijalno dobro Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

U duhu oživljavanja tradicije i sprečavanja zaborava prošlih vremena, već nekoliko godina u Otoku kod Sinja održavaju se utrke cetinskih lađi te manifestacije poput Žabarijade (natjecanje u skakanju žaba), akcije čišćenja korita rijeke Cetine i oživljavanje umijeća tradicijskog ribolova upravo iz cetinske lađe.