Flora

Područje šire okolice Sinja pripada dvjema vegetacijskim zonama: submediteranskom području listopadne vegetacije i gorskoj zoni (područje bukve). Najviši dijelovi planina Svilaje i Dinare pripadaju gorskom području, dok ostatak obuhvaća submediteransko područje listopadne vegetacije.

Pravo bogatstvo krije se u nebrojenim vrstama ljekovitog i medonosnog bilja kojim je priroda velikodušno obasula cetinski kraj. U gotovo nestvarnim krajolicima, ohrabreni čistim zrakom i nadojeni krškim podzemnim labirintima rijeke Cetine, rastu smilje (Helichrysum italicum), kadulja (Salvia officinalis), vrijesak (Calluna vulgaris), majčina dušica (Thymus serpyllum), gospina trava (Hypericum perforatum).

Cetinske pčele vrijedno zuje i pune saće slatkim nektarom. Med od kadulje i ostalih ljekovitih mirisnih biljaka, kao i mnogi drugi pripravci, ima čudesna ljekovita svojstva.

Oskudna planinska flora najdraža je i stadima ovaca i koza, praćenim čvrstom rukom pastira i pogledom vjerna psa otkidaju rijetke zalogaje na strmim obroncima. Tako cetinski kraj, svojim blagodarnim ljekovitim plodovima, postaje doista zemlja meda i mlijeka.

Na škrtoj planinskoj visoravni, Vrdovu, naći ćete trputac (Plantago major L.), grozdove mukinje (Sorbus aria) i slatkog drena. Na Visokoj, uz vrijesak i kadulju, raste i mirisna iva (Teucrium montanum) koja „od mrtva pravi živa“ i trnina (Prunus spinosa), ako spustite pogled naći ćete i šparoge (Asparagus officinalis) bogate željezom. Na Svilaji se osladite šumskim jagodama.

Skuhajte čaj od šepurika i drinjina, ozdravite uz matičnjak (Melissa officinalis) koji u latinskom imenu krije grčki naziv za pčelu, koja ga i vjerno obilazi.

U jesen i proljeće pogledajte malo bolje i uberite ukusne lisičarke (Cantharellus cibarius), smrčak (Morchella), u narodu i poznat kao mužgavac.

Priroda je u Cetinskoj krajini ponudila čudesne darove koji čekaju na otkrivanje i sabiranje. Vratite svoje tijelo i duh u savršeni sklad ubirući plodove Božjeg vrta.

Fauna

Osim bogate flore, Cetinska krajina obiluje i brojnim životinjskim vrstama. Rijeka Cetina s pritocima dom je potočnoj pastrvi (Salmo trutta m. fario), kalifornijskoj pastrvi (Oncorhynchus mykiss), šaranu (Cyprinus carpio) i štuki (Esox lucius) te endemskim vrstama, cetinskoj uklivi (Telestes ukliva), riječnom zubatcu (Salmo dentex), podbili (Chondrostoma phoxinus), oštrulji (Aulopyge hueglii), cetinskom vijunu (Cobitis dalmatina) i ilirskom klenu (Squalius illyricus).

Važno je spomenuti i endemičnu čovječju ribicu (Proteus anguinus). Ona nastanjiva špiljske vode u podzemlju izvorišta od Otoka do Vedrina te u kanjonu ispod Šestanovca.

U Sutini, cvjetove mirisnih biljaka oblijeću leptiri kao što su lastin rep (Papilio machaon), glogov bijelac (Aporia crataegi) te pripadnici porodica bijelci (Pieridae), šarenci (Nymphalidae), okaši (Satyridae) i plavci (Lycaenidae). Raznovrstan biljni pokrov, grmovi, duplje, stijene omogućuju gniježđenje brojnim vrstama ptica. Na liticama kanjona gnijezdi se gorska pastirica (Motacilla cinerea). Guste šume kanjona stanište su crne žune (Dryocopus martius). Na kamenitim visoravnima zaštićenoga pojasa u travi gnijezdo savija ševa krunica (Lullula arborea)kao i jarebica kamenjarka (Alectoris graeca). Na visokim borovim stablima gnijezde se škanjac i jastreb.

Strme litice Rumina dom su ptičjim vrstama poput gavrana (Corvus corax), vjetruše (Falco tinnunculus) i ušare (Bubo bubo). Na krševitim padinama podno litica gnijezdi se sivkasta bjeloguza (Oenanthe oenanthe) i jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), a u nizini po polju i oranicama dolazi trčka (Perdix perdix), prepelica (Coturnix coturnix) i kukmasta ševa (Galerida cristata). Sjenica dugorepa (Aegithalos caudatus) u vrbama uz Rumin savija svoja loptasta gnijezda, a na hrastovim granama vise košarasta gnijezda vuge (Oriolus oriolus). Na starim stablima hrasta hranu pronalazi i veliki dijetao (Dendrocopus major), dok se na vodi Rumina hrani divlja patka (Anas platyrhnchos).

Na izlazu iz kanjona Sutine, gdje su erozivna djelovanja jaka te su nastale pjeskovite padine, nalazimo kanale pčelarice u kojima ova vrsta podiže svoje mlade. U gustim šumama Sutine, njezinu kršu, makiji i na kamenitim livadama nalaze hranu i mjesto za razmnožavanje sisavci poput divlje svinje koja je stalni stanovnik ovih predjela kao i lisica (Vulpes vulpes), zec (Lepus europaeus), kuna bjelica (Martes foina), jež (Erinaceus concolor) te jazavac (Meles meles). U vodama pak Sutine nalazimo vodozemce poput žutog mukača, velike zelene žabe i pjegavog daždevnjaka. Plitka jezerca koja ostaju u udubinama kanjona u sušnom razdoblju omogućuju preživljavanje pastrve i raka. Od zmija koje obitavaju na ovim prostorima, jedino je poskok (Vipera ammodytes) opasan za ljude, a među gušterima najčešće se viđa krška gušterica (Podarcis melisellensis) te zidna gušterica.

Foto galerija