Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore jedinstveno je po načinu izvođenja. Izvodi se u kolu, ili češće, u parovima koji se kreću kružno ili slobodno po plesnom prostoru, ponekad uz pratnju rere, gange, ojkavice ili dipli, no u Dalmatinskoj zagori gotovo isključivo bez ikakve glazbene pratnje. Na širem području izvodi se jedino u kolu, pa je zato upravo izvedba kola u Dalmatinskoj zagori specifična u odnosu na širi prostor (Lika, otoci zadarskog i šibenskog arhipelaga, Ravni Kotari, susjedna država FBiH).

Tijekom posljednjih dvadesetak godina, na području grada Sinja i okolice, ovo je kolo oblikovano u scensku koreografiju pa su mu time figure i pokreti ujednačeni i fiksirani – svi izvođači istovremeno izvode iste figure (geste rukama) i korake. U drugim selima Dalmatinske zagore zadržao se još uvijek stariji način spontanog izvođenja koraka i figura prema kojima se kola u pojedinim selima međusobno razlikuju. Uz poznati naziv nijemo kolo, to se kolo u različitim zajednicama naziva različitim imenima: mutavo kolo, gluvo kolo, šuplje kolo, po naški, po starinski, staračko, odnosno prema mjestu odakle jest: poljičko gacko kolo (iz sela Gata s područja Poljica), vrličko kolo (iz Vrlike i bliže okolice), sinjsko (iz Sinja i okolice).

Nijemo se kolo izvodi i danas (iako mnogo rjeđe nego prije) o pokladama, na sajmovima, dernecima, svadbama, lokalnim, regionalnim ili međunarodnim smotrama folklora te na lokalnim priredbama u povodu blagdana zaštitnika župa. I dalje se prenosi s generacije na generaciju ustrajnošću kulturno-umjetničkih društava i folklornih skupina. Vrijednost nijemoga kola Dalmatinske zagore prepoznao je i UNESCO te ga 2011. godine uvrstio na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.