Sinj i Cetinska krajina odavno plijene pažnju jedinstvenim i zanimljivim događanjima, ali smotra mačkara svakako spada u zasebnu kategoriju. Ove godine trebala se održati po sedmi put. Međutim, kao i stoljetna okupljanja mačkarskih skupina po podkamešničkim selima koja su trebala prethoditi smotri i uobičajenim završnim karnevalskim događanjima, zbog okolnosti prouzrokovanih pandemijom, odgođena je za sljedeću godinu uz, nadamo se, povoljnije uvjete.

Na Smotri, brojne mačkarske skupine imaju priliku predstaviti se široj javnosti na jednom mjestu, a rezultat je živahna, vesela i bučna povorka koja ispod šarenog kolorita krije dugu tradiciju održavanja po pažljivo i strogo utvrđenim pravilima. Mačkare su najbolji pronositelji i čuvari pokladnih običaja u našim krajevima i već nakon blagdana Sveta tri kralja upućuju se na ophode selima i zaseocima. Koliko su dragocjeni, svjedoči i činjenica da se nalaze na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

U selima Gljev, Han, Obrovac Sinjski, Bajagić i Gala ophodi mačkara su jedinstven i izvoran način prikazivanja drevnih običaja protkanih zvukom mačkarskih zvona i drugih popratnih rituala. U općini Otok svaki zaselak ima svoju mačkarsku skupinu (Jelašce, Priblaće, Živinice, Gala, Ruda, Udovičići, a povremeno idu i skupine Glavičica-Priblaće, Strana s mačkarama iz Ovrlje i Korita), dok se u graduTrilju mačkarski ophodi odvijaju po selima Grab, Jabuka, Košute, Vedrine, Vrpolje, Čačvina i Velić.

Raspored pokladne povorke utemeljen je na tradicionalnim pravilima, nepodložnim bilo kakvim promjenama te u njoj sudjeluju isključivo muškarci. Na čelu je skupina bilih mačkara, barje i svatova, zatim skupina komedija, a na kraju, s određenim razmakom, idu crne mačkare. Svatovi, koji simboliziraju konačan kraj zime i dolazak proljeća, predvođeni su nekoć prvim didom, a u današnje vrijeme barjom (barjaktarom). Muškobanjasta, trudna nevjesta, u pratnji divera traži mladoženju, što je i glavna „zadaća“ ophoda. Tu su još jenge (udane žene), jengije (cure) i ostali uzvanici – svadbeni likovi obučeni u svečanu odjeću (narodnu nošnju). Turčin zapovijeda mačkarama, pazeći da se ne miješaju bili i crni svatovi, koji se nipošto ne smiju naći u isto vrijeme na istom mjestu.

Likovi Turčina i bule (tur. strina, ujna) vežu se uz dugu prisutnost Osmanlija na ovim prostorima. Iza svatova idu komedije, mačkarska grupa koja bez dlake na jeziku kritizira aktualne društvene i političke teme i nikoga ne pošteđuje kritike. Crne svatove predvode baba i did, nositelji kulta plodnosti koji simuliranjem spolnog čina prizivaju bolji i obilniji godišnji urod, još jedan neizostavan ritualni element. U povorci su i žalovice, udovice-narikače koje nariču šaljive i komične slogane.

Najatraktivniji i najupečatljiviji dio povorke čine impozantni didi. Na glavama nose ovčje mišine u visini do 1,5 m, a oko struka zvona. Obučeni su u staru odjeću s našivenim raznobojnim resama. Utjelovljuju obrednu vjekovnu borbu dobrih duhova sa zimom, koju tjeraju bukom i skakanjem. Glasnom zvonjavom zvona svrću uroke sa stoke, što uz plodnost i dolazak proljeća svjedoči o najvažnijim preokupacijama naših predaka.

Smotrom mačkara cetinskoga kraja, nastoji se popularizirati bogata tradicija pokladnih običaja, jedinstvena u Europi. Iako pokladni običaji slične tematike postoje i u drugim dijelovima Hrvatske i Europe, i uvijek utjelovljuju obrednu borbu dobrih duhova sa zimom koju tjeraju bukom i skakanjem.

Stoga su, naši „Didi“ rado viđeni gosti na smotrama diljem Hrvatske i Europe, ali i inspirativni motiv za brojna znanstvena istraživanja, izložbe i predavanja na temu nematerijalne baštine. Čuveni časopis National Geographic na jednoj od svojih naslovnica donosi upravo naše jedinstvene „Dide s Kamešnice“.