Turistička zajednica grada Sinja 6. prosinca 2012., ugostila je Josipa Grčića, učenika 7. razreda OŠ Marka Marulića koji je u rujnu osvojio 3. mjesto sa svojim sastavom na natječaju Slobodne Dalmacije, "Zašto je moje misto Dalmatinsko naj-misto''.

U razgovoru s Josipom doznali smo da je pri pisanju sastava koristio Turistički vodič grada Sinja kojeg je ove godine po prvi puta tiskala Turistička zajednica grada Sinja. Iako je Turistički vodič prvenstveno namijenjen turistima, ostvarili smo i ostale ciljeve među kojima je edukacija lokalnog stanovništva, a pogotovo djece.

Josip Grčić je za svoj sastav simbolično nagrađen od strane TZG Sinj zahvalnicom, večerom za 3 osobe u konobi Potkova te knjigama i promotivnim materijalima TZG Sinja, s željama da nastavi nizati uspjehe svojim radovima.

Pročitajte nagrađeni sastav Josipa Grčića.

"Zašto je moje misto Dalmatinsko naj-misto''

Sinj je grad u Dalmatinskoj zagori u kojem živi oko 25 tisuća stanovnika.

Ajmo prođirat. Na Sinjskoj pijaci sam. Pogled mi odvlači zastava "Dana Alke i Velike Gospe“ na kojoj je grb grada Sinja, a sa druge strane veličanstvena slika Gospe Sinjske. Na pijaci ima dosta kafića, no s desne strane stoji fontana (u narodu zvana funtana) koju je 1852. godine podigao načelnik Antonio Bungalin.

U Glavičkoj sam. Promatram kip fra Pavlu Vučkoviću kojeg je izradio u čast ovog važnog čovjeka za sinjsku povijest Kuzma Kovačić. Ovaj je kip zaslužio jer je bio predvoditelj puka i franjevaca iz Rame i osnivač svetišta i samostana Gospe Sinjske.

Šetam ulicom Put Petrovca, s live strane gledam Vilu Danek i veliki balkon s kipovima Adama i Eve. S desne strane mirisi dozivaju na Peškariju: od kupusa, mrkava, pomidora, kukumara do luka i kapule. Nema, čega nema! Još sam prošeta dva-tri metra uprav i eto me prid Alkarskin Dvorin ili Kvartirin sagrađenin 1760. u obliku utvrde, no danas se tu nalazi galerija, a u središnjem dijelu se izvode predstave ili koncerti.

Malo pravo, pa livo. Put me u predvečerje vodi do topota konja i gađanja alke, a s desne strane Vila Vjera obitelji Tripalo, koju je kupila obitelj Tripalo svojoj ćeri Vjeri pred udaju.

U šetalištu sam Alojzija Stepinca. Vidin "Lucu“ tj. prvu postavljenu skulpturu Stipe Sikirice, a tu je i Palače Tripalo iz 19 . stoljeća kraj crkve Gospe Sinjske.

Sad ću ući u odaje crkve. Prvi pogled mi pada na brončana vrata Stipe Sikirice, a unutra “raj za dušu i tilo“. Gospin oltar najkićeniji, a uz njega još ih 5, oltari: Sv. Josipa, Sv. Franje, Sv. Ante, Sv. Nikole Tavelića i Sv. Paulina.

U udubini Gospinog oltara se čuva slika Gospe Sinjske. PONOS I DIKA, BISER I NAJLJEPŠI URES SINJA I CETINSKE KRAJINE!

Naslikana je na platnu dužine 58 cm, širine 44 cm, a naslikao je nepoznati Mlečanin u 16. stoljeću. 1687. Majku od milosti bježeći pred turskom najezdom fratri i narod nosili su na ove prostore, te su kratko boravili u Splitu, Klisu i Dugopolju. Godine 1691. fratri je kradomice prenose u Sinj i tako se sveta slika nastanila u Sinju. Nakon slavne pobjede nad Turcima 1715. godine koju pripisaše zagovoru Gospe Sinjske, vojnički časnici skupiše 80 cekina i dadnu skovati krunu s križem za svetu sliku. Tom krunom svečano je okrunjena 22. rujna 1716. godine, a 1721. prenesena je u novu crkvu gdje se i danas nalazi.

Kamičak je kula napravljena od muljike, a ispred je zgrada Palacina koja je bila viša, no nakon požara u Svjetskom ratu snižena je. Na prvom katu je bilo kazalište, u prizemlju poslovne prostorije, a u pozadini općinski zatvor.

Povijesno – politička zbivanja odrazila su se na graditeljstvo grada.

Mehanizam Kamička je s dva utega u kanalu dubokom 6 metara i koji se navija svakih 30 minuta. 1828. godine izrađeno je zvono od bronce i postavljeno na vrh kule na koje su ugravirani: alkar na konju sa spuštenim kopljem, raspelo i Djevica Marija s Djetetom u naručju. Sat je ugrađen u nekadašnju vojnu promatračnicu 1850. godine. Kula je posljednji put obnovljena 1989. godine , a nakon ovog popravljanja trebalo bi obnoviti u vrlo lošem stanju kamene zidove.

Idem malo o gastronomskoj ponudi. Najpoznatiji specijalitet Sinja su arambaši, no neizostavno jelo su i uštipci.

"Ko misli da ne triba doć u Sinj grdno se vara. Ovdje je RAJ ZA DUŠU I TILO!“
Josip Grčić 20. srpnja 2012.