Priznajem, postao sam pravi uredski moljac!

Cijeli radni dan bujim u ekran, okružen sam tonama papira, a jedina aktivnost je ona kada se u 10 i 30 spustim na 'marendu', napravim cijelih 50-ak koraka do omiljenog kafića u kojem bistrim glavu i misli s friškom dozom kofeina i nikotina.

Zvuči li Vam to poznato?

I tako jednoga dana dobijem poziv od ljubazne direktorice Turističke zajednice da se prijavim na nekakvu 'gradsku utrku', doduše, pola stvari je nisam razumio, ali, da ne ispadnem nepristojan, ipak sam pristao. Toliko sam je ozbiljno shvatio da sam već iza sljedećeg kantuna skoro sve zaboravio, međutim, direktorica se nije dala smesti, tako da sam podsjetnike dobivao i više puta dnevno, naravno, u svakom mailu, sms-u ili pozivu nalazili su se popisi novih kandidata.

Toliko simpatičnih i poznatih imena i likova - Da, skuvala me je!

To se ne smije propustiti. Ipak, Prvi je!

Naš Sinj je Malo misto, skoro svi se manje više poznajemo, a kada vidiš nekoga tko odavno nije potrkao da sada joggira po gradu, e onda znaš da se nešto sprema! Stvar je postala ozbiljna, kupuje se sportska montura, nove patike koje idu same, za svaki slučaj i torbice za mobitele, a nije se zaboravilo ni na one cool bočice za vodu ili nekakve tajne čarobne napitke... Je li bilo intervencija po pitanju nutricionizma ili kuharskog egzibicionizma, zbilja ne znam! To neka ostane tajna.

Tjedan je proletio, nisi ni trepnuo, evo subote! Dan je utrke! Napokon sunčano jutro, ugodna temperatura i vjerujte mi, nakon ovih dosadnih kišnih dana krajnje je vrijeme za šetnju, ma za svaku vrstu fizičke aktivnosti... Skoro smo svi sagnjili i klonuli duhom, svi osim Dunava, koji je iznenada 'živnuo'!

Dok su se pojedini natjecatelji istezali, rastezali i trčkarali prije starta, ja sam popio kavicu u miru, zapalio cigaret i prolistao novine. Zijevnuo sam, malo se rastegao, platio račun i lagano s noge na nogu krenuo ka startu. Mogu ja to! Na meni full oprema, stare ofucane starke, tri kvarta rebatinke, a u džepu mobitel.

Aerodinamičan, Bolt mi nije ni do koljena - još samo da se razbudim!

Laganom šetnjicom po parku stižem do startne linije, a na sve strane trču volonteri, skupljaju prijavljene natjecatelje, dodaju nove, informiraju, sve je toliko živo da izgleda nestvarno. Svita domaćeg i fureštoga, ma pravo čudo! Da mi je ovo netko ispričao, pa baš mu i ne bih povjerovao. Ovaj projekt je toliko ozbiljno shvaćen, nema šanse da ne uspije!

Kada vidiš nekoga koga poznaješ cijeli svoj život – u trenirci, sportskoj monturi i patkama – atmosfera je automatski živnula, svi su spremni za poziranje i fotografiranje - udri brigu na veselje! Cijele mlade obitelji, tate i mame, sportski entuzijasti, planinari, sportaši amateri i profesionalci, znatiželjnici, ozbiljne gradske gospođe i dame - da, da, sve su to bili natjecatelji u subotu, plus naravno, naši dragi gosti iz Splita, Makarske, Opuzena i Dubrovnika.

I tako u toj masi poznatog i nepoznatog svita, pronašao sam ekipu koja baš i nije bila raspoložena za gas do daske trkanje i ispitivanje svojih krajnjih mogućnosti. Odluka je pala na jednu brzu šetnju i naravno, držanje strogo definiranih zadataka koji nas čekaju na ovom pravom izazovu. Dobili smo i natjecateljske majice i potrebne količine vode da ne bi bilo afanavanja putem, nikad se ne zna! Kako se bližilo deset sati, organizatori su nas ljubazno uputili na startnu ravninu, još jednom kratko ponovili upute i pravila.

Odjednom, utrka je krenula!

Pošto nisam baš neki stručnjak za sportsko novinarstvo i novinarstvo uopće, nabrojat ću Vam samo zadatke! Tribalo se popeti na Stari grad i na kontrolnoj točki odgovoriti na par pitanja iz sinjske prošlosti, ako fališ, skidaju ti bodove. Nakon toga trebalo se spustiti u grad do jednog popularnog kafića i raspitati se za cijenu jednog točno definiranog napitka, kad tu pokupiš potpis i saznaš cijenu, leti do hotela Alkar i saznaj koliko je noćenje.

Onda preko parka trkom do košarkaškog igrališta na kojem moraš pogoditi tri slobodna bacanja. Moram se pohvaliti, ruka me nije izdala, kao bivši košarkaš šut me stvarno ide, nažalost mojoj pratnji nije baš išlo i tu smo izgubili par bodova!

Pazi sad ovo! Sljedeći zadatak je otići na sinjsku peškariju i saznati pošto kil' srdele. Problem je u tome šta mi u Sinju srdelu, ribu općenito kupujemo i spremamo samo petkom. Preko veza i vezica, barba mite i tete korupcije saznali smo i pravu cijenu, čak smo dobili i popust! Kil' 20, a ka' za vas 10! Jel' pošteno?!

Može! Prodano!

E sad se tribalo vratiti opet u park i slikati se na fontani. Tu smo izgubili puno vrimena jer smo se zanijeli fotografiranjem, digitalna generacija, društvene mreže... Potrkali smo prema vatrogascima na drugi kraj grada. Kako se to dogodilo i sad mi nije jasno, jednostavno smo poletili. Toliko smo bili brzi na vatrogasnom tornju da su nas zamalo zaposlili. Pod žestokim udarom adrenalina ljubazno smo zahvalili i opet trkom opalili prema našoj atletskoj stazi i rugby terenu. Katina mala je jedva čekala taj zadatak jer je njen tata ragbijaš veteran. Zadatak ovaj put – ono jaje od baluna nabiti priko one branke na dva kata. Teta Nada iz prve, meni je isto uspilo, a mala Katina je pogodila stativu tako snažno da se gol skoro srušio. Balun je ipak prošao, 3:0 za Nas! Zadnji zadatak ispunjen, do kraja utrke ostalo je više od pola sata. Gospodski, laganini, s noge na nogu smo došli do cilja u koji smo reda radi uletili u punom sprintu - cijelih 25 metara! I nismo došli zadnji, neka se zna!

Dok smo čekali rezultate i zbrajali dojmove, otkrili smo da smo u sat i po vremena prevalili skoro 7 kilometara, a umor, zamor ili bilo što slično nismo ni osjetili. Zadovoljstvo je teško opisati. Stvarno super korisno utrošena dva sata vremena, puno bolje od subotnjeg izležavanja po štekatima i kafićima.

I upravo sam tu pronašao poantu i odlično pitanje za svoje sugrađane!

Evo danas je subota, dan je prekrasan, sunčan, nije vruće, pušika lagani povjetarac, priroda u punom cvatu, sve zeleno smirujuće, nitko nema obaveza, a štekati puni. Svaka čast sinjskim ugostiteljima i njihovim djelatnicima, sigurno su u subotnje jutro skuhali i servirali bar 20 000 kava u centru mog najdražeg grada. Isto tako znam da se i grintalo kako ništa ne valja i kako se ništa ne događa, a vjerujte mi, svakog od sudionika Izazova su počastili nekakvim komentarom, zlonamjernim i podrugljivim!

Nisu svi, da se ne nađe netko uvrijeđen. Bilo je dosta i onih kojima je iskreno bilo žao što nisu došli i sami, sa svojom djecom, unucima i slično. Dugo je trajala zima i ovo dosadno kišno razdoblje. Sad ću postati i pjesnik: Mi smo potrkali u proljeće i dozvali ljeto!

Kako god bilo, ovo treba češće organizirati. Ovo je zbilja jedna zdrava zabava! Najlipše utrošena dva sata u ovoj godini!

Organizacija štimala kao švicarski sat, sudionici, ne zna se tko je bolji čovjek od kojega, pozitivne vibracije i kemija u zraku, odlična i zdrava zabava za sve!

Jesam iz Sinja, ali svaki put ponovno otkrijem koliko je naš grad lijep!

A tek after party i domjenak! E to Vam neću reći - pripremajte se za dogodine!

Poveznica za video: youtube.com/watch?v=9_BtztPpixk