Kako pisati o nečemu ako je sve, ali apsolutno sve bilo, prošlo i stvarno jest savršeno? Ima li uopće smisla upuštati se u nešto takvo? Čak i bajke imaju zaplete, ali ovaj put, zaista, vjerujte mi, sve je zaista bilo savršeno!

I kako sad dalje?

Odakle početi? Kako da ja sad vas uvedem u jedan jedinstven događaj koji se dogodio prošlog vikenda na rijeci Cetini?

Koju Vam je najdraža boja? Dok sam bio mali, ispalio bi ka iz topa 'Plava!', a za curice je, naravno, vridila 'Roza'...Takvo pravilo vrijedi i danas. Plavi Jadran, modro nebo, kristalno plava obala, beskrajne modre dubine, modre zore, mala plava, plavac mali, modra lasta, modrulj, plava trava zaborava. Ma vidite sve je plavo, čak i onaj jazz refren ide otprilike ovako : Sun, sky, you and I, and all blue...!

I tako mi promoviramo naše lipo more, ljudi koji to rade očito su pravi meštri od zanata i kako stvari stoje, opet su bili u pravu s plavom bojom, očito, iza nas je još jedna rekordna sezona. Furešti su lipo guštali, a naši portfelji su poplavili od pustih novaca. Happyend! Happyblue!

A kod nas iza brda sve je nekako u kontru! Nije da nismo ljubitelji plave boje, ali kod nas je ipak dominantna zelena. Da, baš zelena! Zelena u svim nijansama, u svim tonovima, toliko smirujuća i opuštajuća, da je najbolje ne govoriti i ne pisati ništa! Apsolutni spokoj! Ako mislite na one ilegalne supstance, žao mi je - na krivom ste mjestu.

Prošli vikend sam sudjelovao u jedinstvenom događaju. Za neke od Vas vjerojatno ništa posebno, ali za mene ovo je bio događaj godine, u jednu ruku mi je čak zasjenio i Alku! U organizaciji par civilnih udruga iz Sinja i Cetinskog kraja, organizirana je Regata Cetina 2013. Spust u gumenjacima, i svim ostalim vrstama plovila od Panja do otoka Despotuša u Sinjskom polju.

Bez puno pompe, medijskih nastupa, reklame i najava prijavilo se više od 50 ekipa, a avanturista i znatiželjnika sa svih strana bilo je nemoguće nabrojiti. E sad, znate da se na raftinge, kanjoninge i slične eskapade ide obično u onim velikim gumenjacima i sličnim plovilima za 8, 10, ili 12 osoba, tako je bilo i na Cetini, samo ovaj put se niz rijeku spuštalo sve što je bilo u plovnome stanju. Originalne cetinske lađe, pedaline, sandoline, vojni desantni gumenjaci, splavi za spašavanje, dječji čamci na napuhavanje, kajaci dvosjedi, trosjedi, pasare, čak i jedna gajeta...sa mo je falila dubrovačka karaka i ona hvarska galija. Prizor za pamćenje definitivno!

Nije ovo bilo nekakvo divljanje po rijeci Cetini od strane nas dvjestotinjak domorodaca iz Cetinskoga rezervata. Po vrlo jasnim uputstvima organizatora i pod budnim okom Hrvatske gorske službe spašavanja spust je mogao početi. Imam puno morskog iskustva, penta i jedrenje mi nije nepoznata stvar, ali prvi put u životu veslati na rijeci - e to sam tek trebao otkriti. Nakon par nedavnih ljetnih pljuskova Cetina se podigla, vodostaj je idealan, voda je snažna i treba se dobro staviti da se čamac ne izvrti po sredini rijeke, ili da nas struje ne odnese u guste vrbike i obalu.

Ekipa u čamcu mi je bila genijalna, uostalom, pogledajte foto-galeriju pa komentirajte slobodno, a ja ću do tada pokušati opisati mentalno stanje. U par rečenica, da Vas ne zamaram puno.

Nakon okupljanja ispod Starog mosta u mjestu Panj, ubacivanja opreme i posade u plovila, utrka iliti regata je nakon simboličnog zvižduka krenula. Veslaj lijevo, veslaj desno, ispravljaj kormilom desno, lijevo, uglavnom nakon nekih dvjestotinjak zaveslaja već smo postali meštri od zanata. A tek Cetina! Sad je uska, sad je široka, sad je divlja, sad je pitoma. Igra sunca na vodi i na zelenim obalama i vrbicima, ma to Vas, ljudi, jednostavno ostavlja bez teksta. Možeš samo veslati i gledati te masivne zelene tonove, slušati rijeku i diviti se njenoj ljepoti i snazi. Toliko snažna, toliko čista, toliko lijepa a toliko osjetljiva i toliko samo naša! Savršena!

Nije ni čudno da je Cetina toliko puta opjevana , nije ni čudno zašto su je naši stari s toliko žara branili od osvajača, ona je stvarno naša hraniteljica, ona je naša voda života. A danas mi je sve to i pokazala! Priroda na njenim obalama je toliko čista, uređena, raznolika, s jedne strane krševita brda u sjeni borovih stabala, a s druge široko, bogato obrađeno polje u sjeni jablana, vrba i topola. Pokoje slobodno stado ovaca, krava, čak i pokoji magarac - naš lipi, smišni tovar! Sve to Cetina nudi dobronamjerniku, putniku, dragom gostu!

A bio bi i red i nabrojati sva ta lipa i uredna sela kroz koja smo mi domorodci iz Cetinskog rezervata oplovili. Mislim da nas je većina prvi put prošla kroz ova naselja vodenim putem, a za one koji vole navigaciju, gps i ostale digitalne sprave i naprave, neka potraže Panj, Bajagić, Obrovac Sinjski , Han, Galu i Otok - Dalmatinski, da ne bude zabune u administrativnom smislu. Da uveličamo cijelu stvar, plovili smo teritorijem dvaju općina, Hrvace i Otok i jednoga grada - Sinja! Eto Kolumbo moj, sada pati, ti si plovio samo jednim oceanom! Da smo produžili put Omiša i mora, imao bi veliki problem sa nabrajanjem svih lipih gradova i sela kroz koje ova ljepotica teče i hrani!

Ima Cetina i puno pritoka, ovaj put ću samo spomenuti njena dva mala brata Rumin i Malin. Domaći svit voli reći da su malene i kratke, ali po snazi vode, čak i jače od Cetine. A ribičima su posebna atrakcija jer su to žive i brze vode pune ribe i prava su skrivena oaza za mušičare, ali neka ovo ostane tajna. Ribarske pošte se ne otkrivaju, a ja vam to nisam ni rekao. Barem ne za utoku Rumina u Cetinu.

Najljepši ukras što ga je ljudska ruka napravila na Cetini su svakako - mlinice. U Cetinskoj krajini sigurno su najpoznatije one u Grabu na istoimenoj rijeci, također pritoci Cetine, naravno, najpoznatije i popularno odredište su Radmanove mlinice kod Omiša. Što se tiče gornjeg toka Cetine, najočuvanije su one na Hanu, nekada u vlasništvu sinjske obitelji Tripalo, a danas su u vlasništvu obitelji Milardović. Imao sam priliku posjetiti ih više puta, starije su od sto godina, a rade kao da su jučer proradile. Možda se žito i kukuruz više ne mlije u količinama kao nekad davno, ali miris okus i kvaliteta tog brašna i tih jela - e to je nešto što ćete sami trebati provati. Potrudite se, ima itekako smisla! Inače, u prošlosti skoro svaka imućnija obitelj je imala po mlinicu ili bar po jedno mlinsko kolo, nažalost, neke su potopljene, neke je uzeo zub vremena, a neke su ostale samo na papiru i legendama.

A tek voda. Smaragdno zelena, ugodno hladna! Svala travka, kamen, staro deblo i pokoja brza pastrva, sve se to može vidjeti iz gumenjaka. Mlinice, vodenice, ribnjaci, skriveni rukavci, ukusno uređena sela na njenim obalama, uh...ma divota! Vjerujte, nije ovo lako pisati, dapače mislim da pišem čisto gluposti, ali tko nije bio i vidio, nema pravo ni komentirati! U cijeloj regati najmanje je bilo natjecatelja, dvije ili tri posade, u nekakvim kajacima dvosjedima koje je očito pucala iznenadna navala adrenalina, oni su ubrzo nestali iz vidokruga, a mi smo još brže zaboravili na njih.

ošli smo se zabaviti, uživati u dobrom društvu - prava klasa Hedonist! Komunikacija među posadama je još bolja, svako malo netko te prestigne, u sljedećem rukavcu ti njega, u onome iza odmaramo zajedno i tako sve do cilja. Ah da, do cilja, šteta. Morali smo doći i do cilja. A zadnji kilometar do cilja, svi su nekako usporavali, hvatali se obale, nikome se nije dalo ući u cilj i završiti ovu pravu bajku. „Tribalo je do Trilja! Mogli smo do Omiša!“ Nema posade koja nije izgovorila ove dvi rečenice!

A i cilj zaslužuje par riči. Cilj je inače riječni otok, a do njega se dolazi na splavi na 'sajlu' - ručni pogon. Kerep! Posada s gumenjaka, na splav, konap u ruke i vuci na drugu obalu rijeke... Kad tamo obilje sinjskih uštipaka i vojnički grah za okrepu, ali to je već jedna sasvim druga priča.

Dragi moji, kada vam dosade prekrcane plaže, sol, morska riba, ribarske večeri, klape vamo - klape tamo, mriže, leuti, trajekti, modre zore, plavo more, modre dubine, kad se zaželite promjene, kad poželite slušati kako rijeka priča, svježeg zraka, netaknute nezagađene prirode pune raznolikosti na svakom koraku, mira i spokoja - dođite na Cetinu! Tko zna koliko ste je već popili, a da ne znate to.

Ovo je poziv! Nemojte ga zaboraviti dogodine!

Autor teksta: Mario Despotović- Fizi