Znate, bilo bi normalno i skroz prirodno da se tekst ili izvještaj, kako god hoćete, o Cetina Adventureu i Gradskom izazovu napisao, uredio i objavio otprilike u roku od 6 do 12 sati. Digitalna su vrimena, vijesti se brzo objavljuju i još brže zaboravljaju! Pošto je baš ta sveta dužnost i obaveza, na inzistiranje najljubaznije direktorice od svih direktorica Te Zea in Kroejšija, dopala baš mene, ja sam se opet iskazao i baš kao sudionik gradske utrke došao - zadnji. Ne znam čekaju li me još u ciljnoj ravnini, ali tu sam, uspio sam, preživio sam!

Nije teško pisati tekstove, postoje oni dijelovi dana kada se jednostavno umiriš, pustiš dobru glazbicu i mozak i prstići krenu sami od sebe.

Preskočio sam cijeli dan iz čisto zdravstvenih razloga. Imao sam takvu upalu mišića da su me čak i jagodice bolile. Kao uredski moljac, mislio sam da je dovoljno samo pripremiti dvije tabletice magnezija i malo se istegnuti prije starta i nema problema!

Naravno – fatalna greška! Pati, amateru, pati!!!

Istina je također da pivo opušta mišiće, ali ne mogu sad pisati o tome, jer prije dolaska na cilj i cjelovečernje odlične zabave, trebalo je krenuti sa starta!

Eto, ako se cijenjeni auditorij slaže s medicinskom ekspertizom i patologijom jednog mamurluka i muskulfibera, mogao bih vam konačno skrenuti pažnju na Gradski izazov!

Pa kao prvo, osjećam dužnost i obavezu da spomenem sudionike Cetina Adventure utrke, kao i sve organizatore i kompletnu logistiku. Otrkati, otplivati, odveslati i otpedalati sto i nešto kilometara, to mogu samo rijetki, hrabri i spremni pojedinci i ja im se zaista divim, čestitam im i imaju moj dubok naklon! Naravno, cijelim putem su bili pod budnim okom članova HGSS-a i ništa se nije prepustilo slučaju, cijeli sistem je radio kao sat i sve je prošlo u najboljem redu.Poanta je: događaj je shvaćen itekako ozbiljno i odrađen je profesionalno i na vrhunskom nivou! Ljudi moji, čestitam Vam još jednom jer stvarno zaslužujete svaku pohvalu! Čisto za Vašu informaciju, nekima od natjecatelja ovo su bile generalne pripreme za europska i svjetska natjecanja! Govori li Vam to nešto?

Ajmo mi sad u Grad!

Prošle godine sam isto tako napisao jedan tekst o gradskom izazovu. Radnja je smištena u Sinju, bilo je ugodno proljetno jutro, ugodna temeratura zraka, ali ovaj put termin je pomaknut za popodne. Razlog?

Pa satovi su lipo usklađeni tako da natjecatelji i jedne i druge utrke u isto vrime dolaze na ciljnu ravninu, automatski dobiješ atmosferu napetosti i iščekivanja i ono najbolje od svega, lip je šušur i atmosfera! Pluskvamperfekt!

Tema ovogodišnje druge, kako mi in da Kroejšija volimo reći, Tradicionalne utrke je voda, odnosno naše lipe gradske fontane!

Za početnike, nisu stari Rimljani bili blesavi kad su prvi put došli ovamo, čista i pitka voda i plodna zemlja. To je osnovna riceta za početak urbanizacije!

Bez obzira koliko se gradilo, fontane i mali izvori vode se nisu nikada dirali, jer bez vode nema ni života. Neke fontane u gradu su prava umjetnička djela, pravi simboli grada, ali u starim dijelovima grada, pa skoro u svakoj kali, ako malo bolje pogledate, vidit ćete ostatke nekakvih betonskih funtana, hoću reć, pravi vodovod je došao u Sinj 1913. godine, možda nije svaka kuća i zgrada imala vodu, ali zato svaka ulica i čovjek je! I to je bogatstvo!

Baš mi je drago šta se Turistička sitila baš ovu temu ubaciti kao motiv utrke. Edukacija, za naše drage goste, a i domorotci bi malo više tribali početi gledati di žive i šta sve imaju, a da toga nisu ni svjesni!

Pitanje za domaće: sićate li se fontane kod naplatne kućice na ulazu u grad?!

Ja je se sićan i znam da je nestala priko noći! Šta je sljedeće?!

I tako je Jela po ko zna koji put iz naftalina i od zaborava spasila neke naše fontane i izvore. Odrina i dalje teče i očišćena je, izvor Miletin je u vrhunskome stanju, šta me itekako veseli, jer vodu sa Miletina su pili naši dok su se tukli kontra Turaka tamo negdi 1715. Petrovac, Lucu, Našu fontanu na pijaci i Tri generacije (to van je ona u parku šta je zovemo Vodoskok), ne triba ni spominjati, to je Turistička lipo označila!

A evo za Sinjane jedan podatak koji većina sigurno i ne zna. Odakle je dolazila voda na fontanu na Pijaci?

Odgovor je: s izvora Janjetovac iliti popularnije Šimčevo vrilo. Kad su velike oborine on se zna probuditi, no urbanizacija ga je uništila. Stari Sinjani su inače imali obavezu čistiti i održavati kanale i sve je bilo u najboljem redu, ali kad je red došao na sinjske fratre, oni su se pobunili i stvar je završila na sudu. Ako se netko našao uvrijeđen ovom premisom, neka uzme fra Soldinu knjigu u ruke i neka potraži poglavlje, 'Spor oko bunara'. Amen.

Lipo san ja rastega ovo! A di je utrka? Šta je bilo? Ko je bio? Di?

Natjecatelja je bilo isto ka i lani, ali meni osobno najdraže u ciloj priči je da je omjer domaćih i „fureštih“ natjecatelja bio pola-pola! Dakle imamo Sinjanke i Sinjane, Triljanke, Solinjanke, Kaštelane i Splićane! Ma divota! I opet je bio onaj par iz Opuzena! A na Cetini su bili i Slovenci! A ha! Ovo je postao međunarodni event!

Jedino me ljuti šta je stvarno malo domaćih! Malo je školaraca, tata i mama, i ta pasivnost me pinku živcira. Je znan, subota je, ali ako nisi od pira ili ako te ne boli, onda zašto te nema?

Normalno, kad je sve prošlo, sa svih strana se moglo čuti: „A stvarno nisan zna.....! Zaboravio...“

Ako pročitate kojim slučajem tekst (što sumnjam), uključite se, rezultat nije bitan, a ja imam ekskluzivno pravo na posljednje misto! Napravit ćete uslugu i sebi i gradu, jer znam kako se mi svi volimo furati na Sinj, pogotovo u dane Alke... A ovo je prava promocija i stvarno zabavnih par sati!

Na cilju vas čeka hladno pivo (opušta mišiće!) pa čak i spiza, ako vas iznenadni šok od naprezanja nije zamanta!

A ja ću morati pripaziti za dogodine. Ovakvu upalu ne želite doživjeti!

Sve je završilo kasno u noć u jednome poznatom sinjskom kafiću kojeg neću spominjati, zabranjeno mi je reklamirati privatni sektor!

Dosta sam vas gnjavio za ovaj put.

Vidimo li se dogodine?

Ko ne dođe – magarac

Piše: Mario Despotović - Fizi