Nastala u vremenu kad su u Europi postojale mnoge slične viteške igre, jedino je Sinjska alka do dana današnjeg opstala u svom izvornom obliku, postavši tako jedinstveno nadmetanje čiju vrijednost štiti i UNESCO kao svjetsku nematerijalnu baštinu.

Ove godine održana 301. put, Alka je ponovno donijela niz uzbuđenja. Na trkalištu se okupilo oko 7000 gledatelja željno iščekujući dolazak svečane alkarske povorke i početak samog nadmetanja. Žamor glasova, topot konjskih kopita, zveckanje starog oružja i ukrasa, ujednačen dostojanstven korak alkarskih momaka – sve je najavljivalo obećavajući viteški megdan.

Jak vjetar otežavao je alkarima gađanje u alku (podsjetimo, naziv alke dolazi od tursko-arapske riječi halqa, što znači prsten, obruč, a potječe od detalja podloge stremena na sedlu zaplijenjenjenog konja turskog serasker-paše Čelića. Ima dva koncentrična željezna kruga povezana s tri kraka, tako da je razmak između krugova podijeljen na tri jednaka dijela – središnji, najmanji krug vrijedi tri punta, gornje polje dva, a dva donja polja po jedan punat). Potrebna je velika vještina, ili kako kažu u Sinju - oko sokolovo i čvrsta desnica – za pogodak u sridu, u krug promjera samo 3,36 cm.

Alka se trči u tri trke, i očekivano, treća je uvijek najzanimljivija publici zbog konačnog raspleta. U prvoj trci jedinu sridu pogodio je alkar Petar Tomašević, no u drugoj ga je omeo vjetar pa je, pogodivši u jedan, propustio konkurirati za pobjedu. Izvrsna druga trka donijela je čak četiri sride u nizu, razveselivši sve prisutne - Gradska glazba odmah pjesmom nagradi alkara, a sa Starog grada opali drevni top – mačkula. Kasnije je jednu pogodio i Alen Filipović Grčić koji je tako došao do pet punata, baš kao i Tino Radanović te Kristian Bikić. U trećoj trci atmosfera na trkalištu došla je do usijanja – čak trojica alkara imala su priliku postati slavodobitnici! Unatoč snažnim emocijama, u trenutku gađanja - susreta vrha koplja i alke - cijelo trkalište utihne, gotovo zadrži dah. Alkari, bez obzira na ishod gađanja, moraju imati ozbiljno i dostojanstveno držanje.

Posebno zanimljivo bilo je pratiti nastup Alena Filipovića Grčića koji se sridom mogao upisati u povijest i osvojiti sva tri alkarska natjecanja u isto toliko dana (Bara i Čoja su natjecanja koja prethode Alki, u petak i subotu; odvijaju se po istim pravilima kao i sama Alka, ali bez svečanih alkarskih odora), kao prvi u 301 godinu nadmetanja, no pogodio je u jedan i tako propustio priliku. Alkar Kristian Bikić također je pogodio u jedan, a Tino Radanović u dva te tako zasluženo postao slavodobitnikom s osvojenih sedam punata. Alkarski vojvoda mu je na koplje privezao plamenac s hrvatskom trobojnicom koju je tradicionalno pronio ulicama grada Sinja. Viteško alkarsko društvo slavodobitnika je nagradilo i zlatnom plaketom alke i novčanim iznosom od 40 tisuća kuna, a pokroviteljica Alke, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, zlatnim prstenom s hrvatskim grbom i sabljom. Momka slavodobitnika, Marija Bošnjaka, VAD je nagradio zlatnom plaketom alke, dok ga je Predsjednica nagradila srebrnim prstenom s hrvatskim grbom i kuburom. Radanoviću je ovo druga osvojena Alka, a jednom je bio i pobjednik Bare.

Sinjska alka viteško je nadmetanje po prastarim, neizmijenjenim običajima, no svojom tradicionalnošću ne gubi suvremenost – simbol je svake borbe za slobodu, za mir i ognjište, za vjeru i nadu. Ujedinjuje prošlost i budućnost, slavi čast i poštenje, junaštvo i hrabrost.