Turistička zajednica grada Sinja, uz potporu Splitsko dalmatinske županije i Grada Sinja u suradnji s Hrvatskim vodama i Cetinom d.d., uredila je i označila izvor bujičnog potoka Gorućice.

Kako bismo očuvali ovaj iznimno značajan izvor i pridonijeli unaprjeđenju turističke infrastrukture, izvor Gorućice označili smo s info tablom, postavili putokaz, koš za otpatke i dvije klupe za sjedenje.

Gorućica je bujični potok, ili bolje reći sezonski potok. Izvor Gorućice nalazi se na 340 m/nv zapadno od Sinja, podno Pavića klanca. To je veća udubina obrubljena stijenama. Kada jesenske kiše napune podzemne spremnike višak vode pokulja iz podzemlja i Gorućica poteče kao prava rijeka. Grgolji i žubori preko oblutaka obraslih mahovinom (Bryophyta sp.) da bi mirno protekla kroz Sinj do Sinjskog polja. Žubori, teče i napaja biljke i životinje sve do polovice svibnja i onda se povuče u podzemlje.

Sa juga, sjevera i zapada omeđena je obraslim kosinama brda, a s istoka livadama. Takav geografski raspored utjecao je na biljni i životinjski svijet oko izvora. Šumoviti dio je asocijacija hrasta medunca (Quercus pubescens) sa crnim grabom (Ostrya carpinifolia), bijelim grabom (Carpinus orientalis) i običnim jasenom (Fraxinas ornus). U nižim slojevima šume raste lijeska (Corylus avellana) i drijen (Cornus mas ). Na rubovima šumskog pojasa rastu trnina (Prunus spinisa) i kupina (Rubus caesius) isprepleteni običnom pavitinom ( Clematis vitalba). Između stijena u gustišu rastu bodljikava veprina (Ruscus aculeatus) i šparoga (Asparagus scutifolius). Uz grmlje se povijaju stabljike bljušta (Tamus communis), a jasika (Populus tremula ) svake godine zauzima sve veći teritorij i livadu pretvara u gustu šumu. S proljeća na livadama uz vodotok procvjeta drijemovac ( Leucojum aestivum), uz rubove grmlja i šume mirisna ljubica (Viola odorata), obični jaglac ( Primula vulgaris) pužarka (Isopyrum thalictroides) i purpurni volovod (Orobanche purpurea). Najesen pod grmljem procvjeta ciklama ( Cyjkamen europaeum), a po livadi mrazovac (Colchicum autumnale). Od kaćunka najčešći je močvarni kaćun (Orchis laxiflora).

Francesko Carrara je 1840. u izvoru Gorućice pronašao prvi primjerak čovječje ribice (Proteus anguinus ). Tako je Gorućica zabilježena kao prvo nalazište tog vodozemca u Hrvatskoj. Od vodozemaca tu obitava pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra). Nogati gmazovi su predstavljeni zelembaćem (Lacerta viridis), a beznogi sa šarom poljaricom ( Hierophis gemonensis ) i bjelouškom (Natrix natrix).

Šuma i livade su stanište velikog broja kukaca, leptira i ptica. Najatraktivniji kukac je svakako jelenak (Lucanus cervus). Od leptira dominira glogov bijelac (Aporia crataegi) i bjeloglavi ovnić (Amata Syntamis phegea). Grmovi su idealno mjesto za gniježđenje rusog svračka ( Lanius collurio), a u šumi je šojka (Garrulus glandarius). Po gustim strminama jazbina živi jazavac (Males males).

U ugljenokopu blizu izvora pronađen je zub mastodonta (nalazi se u prirodoslovnoj zbirci Muzeja Cetinske krajine).

Izvor Gorućice idealno je izletište svih ljubitelja prirode. Idealan za upoznavanje sa bogatom florom i faunom Cetinske krajine. Tijekom školske godine posjete ga brojni učenici predvođeni profesorima, koji dugi niz godina kroz brojne akcije uređuju ovaj izvor s ciljem razvijanja svijesti o važnosti prirodne baštine i očuvanja voda, jer upravo je čovječja ribica pokazatelj kvalitete i čistoće okoliša, a prvenstveno voda. Ovom prilikom zahvaljujemo se još jednom učitelju Slavenu Kardošu na nesebičnoj pomoći oko uređenja izvora Gorućice, kao i učiteljima i učenicima OŠ fra Pavla Vučkovića.