Nakon četrdeset dana korizme, nakon muke i smrti, rađa se novi život. Proljeće neminovno budi prirodu, oblači stabla u cvjetne haljine, presvlači zimsko sivilo zelenim livadama i proplancima. U iščekivanju smo Uskrsa, koji će se ove godine zbog trenutne epidemiološke situacije slaviti na vidno drukčiji način, no u samoj srži sve je nepromijenjeno – pobjeda je to vjere i nade, života nad smrću.

Cijelu korizmu svaki petak, vjernici sudjeluju u križnome putu na Starome gradu. U meditativnom okruženju stoljetne crnogorice, na par koraka od centra grada, oaza je mira i tišine i idealan ambijent za ovaj obred. Stazom koja vodi do tvrđave i zavjetne crkvice na vrhu postavljeno je monumentalnih 14 postaja Kristove patnje na putu za Golgotu. Svaka je rad nekog od eminentnih hrvatskih kipara i pravo umjetničko remek-djelo. Križni put je pobožnost je u kojoj rado sudjeluju sve generacije.

Blagdanom Cvjetnice vjernici se pripremaju za Veliki tjedan, tjedan Muke Gospodnje. Blagoslovljene maslinove grančice spominju nas na Isusov ulazak u Jeruzalem, i kao simbol i podsjetnik bit će prisutne u našim domovima, ali i na grobovima dragih pokojnika. Obredi Velikoga tjedna, kao i Cvjetnica, ove godine, odvijat će se bez prisutnosti vjernika, no duhom sigurno nitko neće izostati.

Poznat po iznimnim i jedinstvenim kulinarskim specijalitetima, alkarski grad se ponosi ponudom blagdanskih jela u kojima ničiji stol ne oskudijeva.

Od tradicionalne janjetine i zelja na Veliki četvrtak, do bakalara, cetinske pastrve, rakova i žaba na post Velikoga petka, kada i „vino ide u krv“. Na sam Uskrs slavlje dostiže vrhunac – u rano nedjeljno jutro blaguje se uskrsni doručak, kako u domovima, tako i sa sugrađanima. Sinjani su, naime, posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući naporima Turističke zajednice grada Sinja i aktivnih udruga, na radost lokalaca i njihovih gostiju, organizirali uskrsni doručak na otvorenome, inicijativu koja je doživjela brojne pozitivne reakcije. Najveći kršćanski blagdan na taj način se slavi doista svečano, u duhu zajedništva i blagostanja. Poslijepodne je obično rezervirano za obiteljsko druženje u prirodi – pitomih gajeva, šumaraka i ledina ne nedostaje – Cetinska krajina doista je djelić raja na Zemlji.

Moramo vjerovati da će sadašnje okolnosti uskoro minuti i da će nam svjetlo uskrsloga Krista rastjerati tamu i donijeti spasenje. Podsjetimo se vjere naših predaka koju je u svom Razgovoru ugodnome opjevao veliki fra Andrija Kačić Miošić:

Zahvaljujte, od Sinja junaci,
brez pristanka Isusovoj Majci,
kojano vas od Turak’ obrani!
I da ste mi zdravi, Cetinjani!

U 103. pjesmi fra Andrija svojim stihovima za vječnost kazuje nedvosmisleno kome Sinjani duguju zahvalnost za obranu od nadmoćnijega neprijatelja, i da joj brez pristanka zahvaljuju. Tako i bude – otkad je 1687. goloruki fra Pavao Vučković poveo ezgodus iz Rame, vođen samo Marijin milosrđem i krstom svetim, franjevci i vjernici u Sinju časte „svoju“ Bogorodicu, Čudotvornu Gospu Sinjsku. Očiju i srca uprtog u lik Majke od Milosrđa, prebrodili su mnoge nevolje i muke, gradili iznova više puta porušenu i zapaljenu crkvu, iz pepela podizali zidove i temelje na kojima danas čvrsto stojimo.

Gospino svetište danas je remek-djelo sakralne arhitekture i ukrašeno mnoštvom umjetničkih detalja hrvatskih slikara i kipara – od vitraja, mozaika, oltara, medaljona do freski, monumentalnih orgulja i ulaznih vrata te novoobnovljenoga klaustra. Utočište je mira i spokoja, izvor nade i radosti, sigurna luka na uzburkanome moru svakodnevice.

Uoči samoga blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, i nekoliko tjedana ranije, sinjske ulice vrve narodom – vruće kolovoško sunce ne smeta vjerniku koji je došao svojoj Majci, da se pokloni pred njenim likom, da joj zahvali, zavjetuje se ili zaiska pomoć u teškom trenutku. Došao je otvorene duše, sa srcem na dlanu, možda bosonog, hodajući stazom posvećenom njegovoj Gospi. Na tom duhovnom pohodu prošao je tradicionalnim pješačkim i konjskim stazama i napuštenom trasom rere, nekadašnje sinjske željeznice, uz ostatke starih staza i mostova, gradina, utvrde, stećaka – živih dokaza vjere i rada žuljevitih ruku predaka. Staza Gospi Sinjskoj proteže se na relaciji Solin – Sinj – Livno – Tomislavgrad – Rama i duga je 148 kilometara.

Na Veliku Gospu, praćena slavljenjem zvona i sviranjem fanfara, slika Čudotovorne Gospe Sinjske se iznosi iz crkve u svečanu procesiju ulicama grada. Velika je čast ponijeti Sliku na ramenima.

In perpetuum coronata triumphat (anno MDCCXV) „najvjernija odvjetnica Hrvata“ zauvijek okrunjena slavi slavlje!